Ekonomija Hrvatske
Ekonomija Hrvatske nakon pada realsocijalizma u devedesetima doživljava tranziciju prema otvorenom tržišnom gospodarstvu. Jedna je od najjačih ekonomija u jugoistočnoj Europi, a prema BDP-u bolja je i od nekih članica Europske unije. Glavne gospodarske grane u Hrvatskoj čine poljoprivreda, prehrambena industrija, tekstilna industrija, drvoprerađivačka industrija, metaloprerađivačka industrija, kemijska industrija, naftna industrija, elektroindustrija, graditeljstvo, trgovina, brodogradnja, pomorstvo i turizam.
Bruto domaći proizvod je u 2004. godini iznosio 34,3 milijarde USD ili 7 738 USD po stanovniku, pri čemu je realni rast u odnosu na 2003. godinu bio 3,8%. Hrvatski BDP se izjednačio tek 2003. s onim iz 1990. nakon čega je počeo raspad Jugoslavije i prijelaza na tržišno gospodarstvo. U razdoblju od 1998. do 2006. gospodarska je aktivnost prosječno rasla po stopi od 3,7%, a gospodarski je rast pod utjecajem jačanja domaće i inozemne potražnje ubrzan s 4,3% u 2005. na 4,8% u 2006. godini.
Deficit platne bilance u Hrvatskoj je u 2005. godini iznosio oko 2 milijarde USD ili 6% bruto domaćeg proizvoda. Razlog tome je deficit robne razmjene sa inozemstvom.
U prva tri tromjesečja 2007. realni rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) iznosio je 6,2%. Pritom je u prvom tromjesečju zabilježena stopa rasta od 7%, u drugom je rast iznosio 6,6%, a u trećem 5,1%. Ubrzanje gospodarskih aktivnosti tijekom 2007., vidljivo kroz snažniji rast BDP-a, pozitivno se odrazilo na rast broja zaposlenih i smanjenje broja nezaposlenih.
Inflacija je tijekom 2005. blago rasla, ali se predviđa njezin pad u 2006. i 2007. Ali kraj 2007. obilježen je rastom inflacije. Na godišnjoj razini u studenom su cijene dobara i usluga na hrvatskom tržištu porasle za 4,6 posto prema studenom 2006., a na godišnjoj razini s obzirom na prosinac 2006. cijene su rasle 5,8 posto što je najveća stopa kroz proteklih sedam godina, odnosno od studenoga 2000. kada je također na godišnjoj razini iznosila 5,8 posto. U prosincu u odnosu na studeni 2007. u prosjeku su cijene bile više za 1,2 posto. Promatra li se cjelogodišnji prosjek, 2007. prema 2006. cijene su prosječno rasle 2,9 posto, što je manje nego u 2006. kada je godišnji prosjek dosegnuo 3,2 posto. HNB procjenjuje da bi u 2008. inflacija u godišnjem prosjeku mogla iznositi 4,5 posto, što bi bila najviša stopa od 2000. godine koju generiraju rast cijena nafte i prehrambenih proizvoda. Devizne pričuve Republike Hrvatske su na kraju 2004. godine iznosile skoro 6,4 milijardi eura.
Nezaposlenost je od početka devedesetih konstantno rasla na godišnjoj razini sve dok u ožujku 2002. broj nezaposlenih nije iznosio vrtoglavih 415,352, a stopa nezaposlenosti u sječnju 2002. je bila dosegla čak 24,0 %. Zato je nezaposlenost je jedan od većih problema hrvatskog gospodarstva. Od tada stopa nezaposlenosti ponovno opada i u kolovozu 2007. stopa nezaposlenosti se spustila na 13,8 % što je bila najmanja stopa u zadnjih deset godina. Nezaposlenost u hrvatskoj opada tijekom ljetnih mjeseci, a ponovno raste tijekom zimskih zbog sezonskog zaposljavanja potaknutog dolaskom turista na Jadran.
Krajem studenoga 2007. na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je evidentirano 253.183 nezaposlene osobe, što je 13,4%, ili 39.086 osoba manje nego li u studenom 2006. Stopa registrirane nezaposlenosti za studeni 2007. je iznosila 14,5%, što je na godišnjoj razini smanjenje za 2,4%-tna boda.
Kod anketne stope nezaposlenosti nastavljen je trend smanjivanja započet još 2001. godine, te je u prvom polugodištu 2006. godine ta stopa iznosila 11,8% što je za 0,9 postotnih bodova manje nego u prethodnoj godini. U drugom tromjesečju 2007. spustila se na 9,1%. i bilježi povijesno najniže razine.
Problem hrvatskog gospodarstva i nadalje pak ostaju deficit u robnoj razmjeni i deficit tekućeg računa platne bilance. Unatoč blago bržem rastu izvoza od uvoza vanjskotrgovinsku razmjenu Hrvatske obilježava dva puta veća vrijednost uvoza od izvoza, te rastući robni deficit. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku ukupna vrijednost robne razmjene Hrvatske sa svijetom u 2005. godini iznosila je 27,3 milijardi USD. Hrvatska je tijekom 2005. izvezla robe u vrijednosti od 8,8 milijarde USD, dok je vrijednost uvoza dosegla 18,5 milijarde USD. Deficit u robnoj razmjeni 2007. premašio je 9 milijardi eura, što je 9,1% više nego 2006., a pokrivenost izvoza uvozom je niskih 47,9%.
Najveći hrvatski izvozni partneri su Italija (21%), BiH (14.3%), Njemačka (10.6%), Slovenija (8%), Austrija (7.1%) i Srbija i Crna Gora (4.4%) dok su najveći uvozni partneri Italija (16%), Njemačka (14.8%), Rusija (9.1%), Slovenija (6.7%), Austrija (5.7%) i Francuska (4.1%).
Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima Hrvatske narodne banke, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,216 milijardi eura. Izravna inozemna ulaganja u Republiku Hrvatsku 2006. su iznosila rekordnih 2,746 milijardi eura, a novi podaci HNB-a za prva tri kvartala 2007. govore da je u Hrvatsku uloženo 2,716 milijardi eura pa je izvjesno da će 2007. godina biti rekordna po izravnim stranim ulaganjima. Najviše investicija je bilo u financijski sektor sa 1,4 milijarde eura, a ulaganja u važan proizvodni sektor je vrlo skroman - u prva tri kvartala iznosila su oko 600 milijuna eura što nije zadovoljavajuće. Glavni investitori u Hrvatsku i dalje je Austrija, a slijede ulagači iz Belgije, Švicarske, Nizozemske, Njemačke i Francuske. Hrvatska ulaganja u inozemstvo iznosila su 204 milijuna eura i to najviše u Mađarsku i Nizozemsku.
Inozemni dug je krajem 2006. iznosio 29,2 milijarde eura i također je jedan od većih problema hrvatskog gospodarstva. Mjere HNB-a o ograničavanju rasta plasmana banaka u 2007. na 12% donijele su i usporavanje rasta kredita, te usporavanje rasta inozemnog duga i zaustavljanje trenda njegova povećanja u odnosu na BDP. Ukupni inozemni dug u prvih je deset mjeseci 2007. povećan za 1,7 milijardi eura i krajem listopada iznosio je 30,9 milijardi eura, a do kraja 2009 godine on je porastao na 44.6 milijarde eura.
Stanje hrvatskog gospodarstva tipično je za zemlje u tranzicija|tranziciji]] iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. Nekadašnja uspješna industrijska proizvodnja zbog rođačke privatizacije, državne politike uništavanja jugoslavenskih "mastodonata" i zastarjele tehnologije u proizvodnji danas još nije dostigla onu iz 1990. godine. Situacija u stočarstvu i uzgoju žitarica je gotovo identična s onom u industriji tako da Hrvatska danas uzgaja manje životinja (svinja, krava i slično) nego što je uzgajala 1988 godine [1] , dok je također pao uzgoj svih žitarica osim kukuruza i šećerne repe [1]. Nuspojava ovakve tranzicije bilo je smanjenje broja zaposlenih u istom razdoblju s 2.032.016 [2] na 1.520.000 [3], i značajno povećanje uvoza zbog čega je dug porastao s 3.3 milijarde eura 1991. na 44.6 milijarde eura krajem 2009. godine [4].
Situaciju dodatno otežava loš sustav sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Tako sada jedan od najvećih problema hrvatskog gospodarstva ostaju premala proizvodnja, nedovoljan izvoz, prezaduženost, nezaposlenost, pravosuđe i uprava te sveprisutna korupcija. Organizacija Global Financial Integrity iz Washingtona objavila je 2012. izvješće o nezakonitim financijskim tokovima iz zemalja u razvoju. Iz Hrvatske je u periodu 2001.-2010. kumulativno izneseno 15,2 milijardi $ nezakonitih transfera koji, između ostalog, obuhvaća pokradeni novac prikupljen kriminalom, korupcijom i poreznom evazijom hrvatskih političara i njihovih kriminalaca.[5]
U Hrvatskoj postoji i sve izraženiji problem razlike u standardu i razvijenosti pojedinih dijelova Hrvatske, što je vjerojatno i posljedica poreznog sustava koji je na snazi. Dok se u Europi otprilike 25% poreznih prihoda ostavlja ondje gdje su uprihođeni, tj. u lokalnim samoupravama, u Hrvatskoj je taj postotak u praksi između 3 i 4% poreza koji ostaju lokalnoj samoupravi. Budući su većina velikih kompanija i banaka, kao i državnih monopolista za svoje sjedište registrirali Zagreb ovaj je problem tom činjenicom još više potenciran. To za posljedicu ima stanje da je BDP po stanovniku u Zagrebu otprilike trostruko veći od prosjeka za cijelu državu. Od prve slijedeće najrazvijenije i najbogatije regije, Istre, glavni je grad, mjereno po BDP-u per capita, također gotovo trostruko bogatiji, a samim tim i razvijeniji. Drugi i treći grad (Split i Rijeka) su više nego trostruko, u zaostatku za Zagrebom, dok su najnerazvijenija područja gotovo deset puta siromašnija i nerazvijenija od metropole, bez obzira na činjenicu da je najsiromašnija Vukovarsko-srijemska županija sposobna proizvesti u prosjeku pet puta više poljoprivrednih proizvoda negoli ostatak Hrvatske, a što je do domovinskog rata i bio slučaj. Nažalost, gotovo u pravilu, najsiromašniji dijelovi države su oni koji su bili pod okupacijom tijekom rata, bez obzira na komparativne prirodne prednosti koje pojedini od njih imaju. Tako istočni dijelovi Hrvatske itekako kaskaju za hrvatskim zapadom.
BDP po stanovniku u Gradu Zagrebu je u 2004. godini, prema podacima DZS-a, iznosio 11.660 eura, dok je u Vukovarsko-srijemskoj županiju bio na razini od 3.667 eura. Uz Grad Zagreb, BDP viši od prosjeka tako su imale samo još Istarska (8.843 eura), Ličko-senjska (8.196 eura) i Primorsko-goranska županija (7.349 eura). Na posljednjem mjestu kojeg predvodi Vukovarsko-srijemska županija, nalaze se Brodsko-posavska (3.757 eura), Krapinsko-zagorska (4.429 eura) te Požeško-slavonska županija (4.594 eura). Najbliže prosjeku bile su Dubrovačko-neretvanska (6.104 eura) i Koprivničko-križevačka županija (5.856 eura).
Ta usporedba ukazuje i na produbljavanje razlika među županijama. Tako je zagrebački BDP po stanovniku 2004. prema prethodnoj godini povećan za više od 10 posto ili 1.074 eura, dok je u Vukovarsko-srijemskoj taj rast iznosio nešto manje od 8 posto ili 270 eura. Proizilazi da 2003. godine BDP po stanovniku u Gradu Zagrebu bio 3,11 puta veći nego u toj županiji, ta je razlika u 2004. godini povećana na 3,17 puta.
Podaci pokazuju i da je od 20 hrvatskih županija i Grada Zagreba u čak 17 županija BDP po stanovniku bio niži od državnog prosjeka. U odnosu na državni prosjek zagrebački je BDP po stanovniku u 2003. bio 79,15 posto veći, a u 2004. godini za gotovo 80,5 posto. To potvrđuje primat Zagreba nad drugim županijama i neuspjeh decentralizacije sustava.
Uz HNB, 1. rujna 2006. u Hrvatskoj bile su registrirane 33 banke:
- Banka Brod d.d.
- Banka Kovanica d.d.
- Banka Sonic d.d.
- Banka Splitsko-dalmatinska d.d.
- Centar banka d.d.
- Credo banka d.d.
- Croatia banka d.d.
- Erste Steiermärkische bank d.d.
- Gospodarsko kreditna banka d.d.
- Hrvatska poštanska banka d.d.
- Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.
- Imex banka d.d.
- Istarska kreditna banka Umag d.d.
- Jadranska banka d.d.
- Karlovačka banka d.d.
- Kreditna banka Zagreb d.d.
- Kvarner banka d.d.
- Međimurska banka d.d.
- Nava banka d.d.
- OTP banka Hrvatska d.d.
- Partner banka d.d.
- Podravska banka d.d.
- Primorska banka d.d.
- Privredna banka Zagreb d.d.
- Raiffeisenbank Austria d.d.
- Samoborske banka d.d.
- Slatinska banka d.d.
- Slavonska banka d.d.
- Société Générale-Splitska banka
- Štedbanka d.d.
- VABA d.d. banka Varaždin
- Volksbank d.d.
- Zagrebačka banka d.d.
Hrvatsku poljoprivredu određuju tri različite geografske i klimatske cjeline: ravničarsko područje na sjeveru pod utjecajem kontinentalne klime, priobalno područje na jugu pod utjecajem sredozemne klime te planinski prostor u središnjem dijelu Hrvatske, a to omogućuje proizvodnju brojnih poljoprivrednih proizvoda, od ratarskih i industrijskih usjeva do vinograda te kontinentalnoga i mediteranskog voća i povrća. Niska razina zagađenja omogućuje razvoj ekološke proizvodnje. Samodostatnost je postignuta u proizvodnji pšenice i kukuruza te u proizvodnji mesa, peradi, jaja, meda i vina. Značajni izvozni poljoprivredni proizvodi su žitarice, duhan, sjemenska roba, ljekovito bilje, mandarine, tartufi i med, a uvoze se južno voće, kava, živa goveda, svinje, soja, kakao, izvansezonsko voće i povrće te uljarice.
Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo sudjeluju s oko 7.2% u hrvatskom BDP-u. U 2004. godini je bilo ukupno 2,7 milijuna hektara poljoprivrednih površina, od čega je 41% bilo oranica i vrtova, 1,8% vinograda, 1,8% voćnjaka i 0,6% maslinika, dok su ostalo bile livade i pašnjaci (54%). Od 1,1 milijuna hektara oranica i vrtova zasijano je 1 milijun.
Devedesetih godina 20. stoljeća poljoprivreda je zabilježila značajno opadanje proizvodnje, što je posljedica rata i tranzicije na tržišnu ekonomiju. Od 1995. stalno se povećava biljna proizvodnja, no stočarska je proizvodnja još 30% niža nego 1990. godine.
Osnova slatkovodnog ribarstva je uzgoj šarana i pastrva u ribnjacima. Ipak unatoč dugoj tradiciji proizvidnja ribe u kontinentalnim dijelovima Hrvatske se smanjuje svakom godinom. 2004. godine proizvedeno je 3 393 tona slatkovodne ribe: od toga najviše šarana (1 575 t) i pastrve (1 075 t).
Uzgoj morske ribe i školjkaša u Jadranskom moru svake godine raste. Posljednjih se godina naročito razvio uzgoj tune, koja se većinom plasira na zahtjevno japansko tržište. 2004. godine ulov i proizvodnja morske ribe i školjkaša je iznosio 39 954 tona, a od toga najviše 29 951 tona plave ribe.
S početkom 2008. počeo se u Hrvatskoj primjenjivati Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP).
Industrija ostvaruje oko petine hrvatskog BDP-a, a zapošljava oko četvrtine radne snage. 83% industrije čini prerađivačka industrija, a ponajviše proizvodnja hrane i pića, proizvodnja kemijskih proizvoda te izdavačka i tiskarska djelatnost. U proteklih pet godina zamjetan je najveći rast bruto dodane vrijednosti rudarstva, prerađivačke industrije i opskrbe energentima. 2005. godine industrijska proizvodnja je rasla 5% godišnje. Bez obzira na ovaj postepeni rast tijekom posljednjih godina Hrvatska danas ostvaruje samo 69 posto svog industrijskog BDPa iz 1989 godine. Industrijska proizvodnja još na razini od 85 posto one od prije 17 godina.
Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj 2006. porasla je za 4,5 posto u odnosu na 2005. godinu, a to je nešto niže nego 2005. godine, kad je rast industrijske proizvodnje iznosio 5,1 posto. Proizvodnja u najznačajnijoj, prerađivačkoj industriji, koja u ukupnoj industrijskog proizvodnji s udjelom od oko 82 posto, u 2006. je porasla za 4,5 posto u odnosu na godinu ranije.
Podatci o industrijskoj proizvodnji 2007., koja je u razdoblju od siječnja do kraja studenog porasla za 5,9%, pokazuju ubrzanje rasta u odnosu na isto razdoblje 2006. (4,7%), a nastavljen je i trend rasta ukupne građevinske aktivnosti, s manjom dinamikom usporen s obzirom da fizički obujam građevinskih radova u deset mjeseci bilježi rast za 2,7% (2006. 10,1%).
Turizam je iznimno važan za Hrvatsku. Hrvatska je posljednjih godina postala izuzetno popularno turističko odredište te je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nije zabilježen pad turističkog prometa, a rangirana je kao 18. poželjna destinacija svijeta. Glavni turistički aduti su: očuvan okoliš, kulturno i povijesno naslijeđe, razvedena obala, blaga mediteranska klima te duga turistička tradicija. Hrvatska je podijeljena u turističke regije, a najviše noćenja ostvaruju Istra 32%, Kvarner 20 %, Dalmacija 33%, Dubrovnik 8%, te Zagreb i kontinentalna Hrvatska 6%. Hrvatska se odredila za kvalitetni, a ne za maslovni turizam te je cilj zemlje doći na otprilike 12 milijuna turista godišnje koji nebi ugrozili održivi razvoj.
2006. bilo je 4% više turista, a noćenja 3% u odnosu na prethodnu godinu. Hrvatsku je tako posjetilo 10,384.921 turista koji su ostvarili ukupno 53,006.946 noćenja. Od ukupnog broja noćenja turista 2006. godine čak 88,7% ostvaruju strani turisti dok domaći samo 11,3%. Najviše noćenja u 2006. ostvarili su turisti iz Njemačke (23,4%), Italije (11,6%), Slovenije (11,2%), Austrije (8,7%), Češke (8,3%), Mađarske (4,7%) i Nizozemske (4,1%). Prema podacima Hrvatske narodne banke, prihod od međunarodnog turizma 2006. je godine bio 6,29 milijardi eura. Tako udio prihoda od međunarodnog turizma u bruto društvenom proizvodu Hrvatske iznosi 18,4%, udio prihoda od međunarodnog turizma u ukupnom izvozu roba i usluga Hrvatske 37,1%, a udio u izvozu usluga Hrvatske 73,8%.
Turizam pak 2007. bilježi rekorde i očekuje se najbolja turistička godina do sada. U jedanaest mjeseci 2007. Hrvatsku je posjetilo 10,99 milijuna turista koji su ostvarili 55,61 milijun noćenja, što je porast dolazaka za 7,5, a noćenja za 5,6%, a procjenjuje se da bi prihodi od turizma u ovoj godini mogli dosegnuti sedam milijardi eura, što je 10% više nego li 2006. godine.
Graditeljstvo posljednjih godina ostvaruje oko 5,7% hrvatskog bruto domaćeg proizvoda i u sljedećem razdoblju valja težiti udjelu od približno 10% kakav se ostvaruje u zemljama Europske unije.
Povoljan zemljopisno-prometni položaj Republike Hrvatske omogućuje razvijanje prometne infrastrukture i prometnih djelatnosti kao jednog od važnijih čimbenika razvoja gospodarstva.
Iz godine u godinu Hrvatska postaje sve prometno povezanija te je tako sredinom 2005. u promet puštena dugoočekivana autocesta Zagreb – Split koja povezuje kontinent s obalom. U narednom razdoblju planira se dovršiti autocesta Zagreb-Rijeka u punom profilu, nastavak autoceste Zagreb-Split do Dubrovnika te gradnja koridora 5c kroz Slavoniju. Prva faza izgradnje Istarskog ipsilona je gotova 2007., s tim da će puni profil dobiti 2010. (zapadni krak) odnosno 2013. (istočni krak) pri čemu će druga cijev tunela Učka biti gotova 2016.
Također, sve se više i više ulaže u djelatnostima luka, pomorskog i riječnog brodarstva te željeznica. Tako su Hrvatske željeznice kupile osam novih nagibnih vlakova (u sklopu projekta modernizacije HŽ-a za razdoblje od 2003. – 2007. godine) koji od lipnja 2004. voze na relaciji Zagreb – Split – Zagreb.
Riječka luka kao najveća luka na Jadranu i najvažnija luka Republike Hrvatske, kao i ostale naše luke,ima povoljan zemljopisni položaj i odlične preduvjete za prekrcaj svih vrsta tereta. Procjene budućih prometnih tokova ukazuju na očekivanje porasta pomorskog prometa osobito na sjevernojadranskom pomorskom pravcu i to ponajprije kao posljedicu prekapacitiranosti sjevernoeuropskih luka. Sada se u sklopu luke izvodi Gateway projekt sufinanciran iz Svjetske banke.
Također, RH ima povoljan geoprometni položaj i u zračnom prometu jer se nalazi, kao jedna od zemalja Mediterana na križanju zračnih putova za južnu, istočnu i srednju Europu. U RH sedam je zračnih luka – Zagreb, Split, Dubrovnik, Zadar, Rijeka, Pula i Osijek – namijenjenih međunarodnom prometu te tri zračna pristaništa – Brač, Lošinj i Vrsar, za prihvat i otpremu manjih zrakoplova komercijalne namjene.
Distributivna trgovina ima značajno mjesto u ukupnom gospodarstvu Republike Hrvatske, jer u toj djelatnosti posluje oko 38% gospodarskih subjekata, zapošljava približno 15% ukupnog broja zaposlenih, ostvareno je oko 37% ukupnog prihoda i 17% ukupnih investicija što ukazuje na dobre poslovne rezultate te djelatnosti.
- ↑ 1,0 1,1 Emisija Otvoreno na HTV1 22.7. 2010.
- ↑ Banka svibanj 2010, str 17
- ↑ „Broj zaposlenih u 2009. smanjen 4,9 %”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-13. Pristupljeno 2010-07-23.
- ↑ izvori:Nacionalne statistike, Bloomberg, MMF, Svjetska banka prenio Novi List 11.5. 2010 na 1 str. poslovnog dodatka
- ↑ Nataša Srdoč (31. prosinca 2012). „Osiromašeni građani su pokradeni: U devet godina iz Hrvatske nezakonito izneseno 15 milijardi dolara”. Index.hr. Pristupljeno 31. prosinca 2012.
- HrvatskiProizvod.com Arhivirano 2009-01-16 na Wayback Machine-u
